Knjiga „Cervantesov trg“ sadržava Lucićeve drame „Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad“, „Alan Ford & Grupa TNT u epizodi Povratak otpisanih“, „Istarske barufe“, „Cervantesov trg ili Trg robova“, „Kako se kalio Čehov“, „Lisistrata “ kao i songove iz predstava „Tri mušketira“ i '“Majka Courage i njezina djeca“. Tu su i popratni tekstovi Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Dine Mustafića, Kokana Mladenovića, Vite Taufera, Lade Martinac Kralj, Nenada Veličkovića, Sinana Gudževića i Krune Lokotara. Obogaćena je i ilustracijama Alema Ćurina, koji je ujedno autor naslovnice.
„Predrag Lucić je za prekratke pedeset i četiri godine života iza sebe ostavio opus golem po opsegu i dosegu, po žanrovima i rodovima, koji će još dugo biti otkrivan i studiran i izvor čuđenja u svijetu. Taj se opus može podijeliti na urednički, uređivao je novine, časopise i knjige; novinarski, ispisao je tisuće i hiljade tekstova svih žanrova; pjesnički, koji obuhvaća parodijsku i klasičnu poeziju, i konačno na kazališni. Kazališni segment obuhvaća njegove rane kazališne režije – studirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu – izvedbeni, s Borisom Dežulovićem 170 puta je izveo 'Melodije Bljeska i Oluje', putujući pjesnički cabaret čija je okosnica bila njegova parodijska poezija, te dramski.
Predrag Lucić bio je brechtijanac po kazališnom uvjerenju i izrazu, satiričar vječitog kova, a to ne ide ako nisi humanist bez fige u džepu i prosvjetitelj oslobođen antropocentrizma, čovjek hrabar i dovršen. Konačno, bio je genij, dosegao je serijski vrhunske rezultate, ako se uopće genij može s bilo kim i bilo čim usporediti, jer genij je autentičan. Eh, da, bio je i pomalo vidovit, kako se to lijepo vidi iz drame 'Aziz', napisane puno prije histerije koja se razvila oko pitanja imigranata.“
Knjiga „Cervantesov trg“ sadržava Lucićeve drame „Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad“, „Alan Ford & Grupa TNT u epizodi Povratak otpisanih“, „Istarske barufe“, „Cervantesov trg ili Trg robova“, „Kako se kalio Čehov“, „Lisistrata “ kao i songove iz predstava „Tri mušketira“ i '“Majka Courage i njezina djeca“. Tu su i popratni tekstovi Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Dine Mustafića, Kokana Mladenovića, Vite Taufera, Lade Martinac Kralj, Nenada Veličkovića, Sinana Gudževića i Krune Lokotara. Obogaćena je i ilustracijama Alema Ćurina, koji je ujedno autor naslovnice.
„Predrag Lucić je za prekratke pedeset i četiri godine života iza sebe ostavio opus golem po opsegu i dosegu, po žanrovima i rodovima, koji će još dugo biti otkrivan i studiran i izvor čuđenja u svijetu. Taj se opus može podijeliti na urednički, uređivao je novine, časopise i knjige; novinarski, ispisao je tisuće i hiljade tekstova svih žanrova; pjesnički, koji obuhvaća parodijsku i klasičnu poeziju, i konačno na kazališni. Kazališni segment obuhvaća njegove rane kazališne režije – studirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu – izvedbeni, s Borisom Dežulovićem 170 puta je izveo 'Melodije Bljeska i Oluje', putujući pjesnički cabaret čija je okosnica bila njegova parodijska poezija, te dramski.
Predrag Lucić bio je brechtijanac po kazališnom uvjerenju i izrazu, satiričar vječitog kova, a to ne ide ako nisi humanist bez fige u džepu i prosvjetitelj oslobođen antropocentrizma, čovjek hrabar i dovršen. Konačno, bio je genij, dosegao je serijski vrhunske rezultate, ako se uopće genij može s bilo kim i bilo čim usporediti, jer genij je autentičan. Eh, da, bio je i pomalo vidovit, kako se to lijepo vidi iz drame 'Aziz', napisane puno prije histerije koja se razvila oko pitanja imigranata.“