Vrhunci Kušanova opusa, koji ga predstavljaju kao velikog majstora hrvatskoga jezika i danas našeg najvećeg satiričara, jednog od najboljih suvremenih hrvatskih pisaca, ostvareni su u tekstovima u kojima se sve vrti oko - tornjeva. Simbolika tornjeva, tih građevina koje svojom veličinom ili važnošću nadvisuju okolinu, očito je Kušanu uvijek bila snažan izazov, pa je dala i svojevrstan pečat cijelom njegovu stvaralaštvu. Otuda i naslov ovoj knjizi: Tri tornja. Prvi je od tih tornjeva dakako Eiffelov, koji pisac nije morao izmišljati, jer je već postojao, jednako realan u zbilji kao i u snu njegova mladoga junaka Koka, s kojim smo se otisnuli u pustolovinu otkrivanja nesputanih mogućnosti svijeta djetinjstva. Druga dva sagradio je ljetopisac Mišo S., nesuđeni arhitekt, da bi nam pokazao kako u tzv. ozbiljnijim godinama živimo u prividima i provizorijima. Prateći kako se gradi onaj socijalistički surkovački, prvi planski kosi toranj na svijetu, čiji je vidikovac ostao u prizemlju, shvatili smo koliko svijet može biti ograničen kad ga nasilno želimo programirati. A pogled pak s ljetopiščeve medvedgradske kule razotkriva koliko je groteskna naknadna proizvodnja povijesti prema vlastitim željama i dnevnim potrebama.
Vrhunci Kušanova opusa, koji ga predstavljaju kao velikog majstora hrvatskoga jezika i danas našeg najvećeg satiričara, jednog od najboljih suvremenih hrvatskih pisaca, ostvareni su u tekstovima u kojima se sve vrti oko - tornjeva. Simbolika tornjeva, tih građevina koje svojom veličinom ili važnošću nadvisuju okolinu, očito je Kušanu uvijek bila snažan izazov, pa je dala i svojevrstan pečat cijelom njegovu stvaralaštvu. Otuda i naslov ovoj knjizi: Tri tornja. Prvi je od tih tornjeva dakako Eiffelov, koji pisac nije morao izmišljati, jer je već postojao, jednako realan u zbilji kao i u snu njegova mladoga junaka Koka, s kojim smo se otisnuli u pustolovinu otkrivanja nesputanih mogućnosti svijeta djetinjstva. Druga dva sagradio je ljetopisac Mišo S., nesuđeni arhitekt, da bi nam pokazao kako u tzv. ozbiljnijim godinama živimo u prividima i provizorijima. Prateći kako se gradi onaj socijalistički surkovački, prvi planski kosi toranj na svijetu, čiji je vidikovac ostao u prizemlju, shvatili smo koliko svijet može biti ograničen kad ga nasilno želimo programirati. A pogled pak s ljetopiščeve medvedgradske kule razotkriva koliko je groteskna naknadna proizvodnja povijesti prema vlastitim željama i dnevnim potrebama.