Hoću kući

0/5 ( ratings)

Hoću kući. - Knjige umjetnika 1972. - 2006. Design Dejan Kršić. Fotografje Dejan Kršić, Boris Cvjetanović, Mladen Stilinović, Sven Stilinović.
Intervenirajući na materijalima poput kartona, novina, tkanina i predmeta svakodnevne upotrebe, Mladen Stilinović je u svom radu razvio strategiju "siromašnog" umjetničkog postupka, ali i svojevrsne autonomije, neovisnosti od sistema, ne samo u smislu produkcije radova već i njihova prezentacijskog okvira.

Upravo unutar takve strategije, dosljedna je i kontinuirana proizvodnja knjiga koje izvodi sam, u malom broju primjeraka. Do sada ih je izlagao ih je na samostalnim i grupnim izložbama, u galerijama i u različitim drugim prostorima, te s Grupom šestorice autora u sklopu izložba-akcija.
Knjige su 2007. bile pokazane na izložbi "Oduzimanje nula" u Platform Garanti u Istanbulu te 2008. u Van Abbemusuem u Eindhovenu kada je o Stilinovićev umjetničkim knjigama objavljen katalog na engleskom jeziku.

Ova je knjiga objavljena povodom zagrebačke izložbe "Hoću kući - Knjige umjetnika 1972. - 2006." kao katalog na hrvatskom jeziku čija je urednica Branka Stipančić, a koji dokumentira Stilinovićev rad na umjetničkim knjigama od sedamdesetih godina do danas.

"Sedamdesetih i osamdesetih godina Stilinović je crpio svoje teme iz društva dekodirajući i ironizirajući verbalne i vizualne klišeje, ali ni današnje društvo ne zaostaju po bogatstvu kontradikcija koje su mu 'materijal'. Istraživanja u jeziku i osvješćivanje jezične proizvodnje kroz svoje umjetničko stvaranje okosnica je njegova rada, a različiti konteksti samo doprinose polifoniji njihovih glasova. Umjetnik često govori o odnosima moći koje su uvučene u najtananije mehanizme svakodnevnog života.

Njegove su teme istovremeno sveprisutne i vječne, to su 'civilizacijski mitovi': rad, vrijeme, novac, komunikacija, umjetnost?. Prema njima se odnosi katkad krajnje direktno, ponekad prevladava manipulacija, paradoks, ironija i humor. S druge pak strane zna se suočiti s jednostavnim oblicima aktivnosti i jednostavnim materijalima te se usredotočiti na elementarne čestice i situacije kojima se stvara umjetničko djelo.

To je možda najvidljivije u jednom dijelu knjiga u kojima dominira meditativni ton: razmišljanje o materijalnoj realnosti umjetničkog djela, analiza i raščlanjivanje, označavanje i prisvajanje 'svog prostora' unutar stranice papira, povlačenje u privatni prostor. Dok god je umjetnik spreman kretati se u polju tih bazičnih referenci na svoj rad, jezična pitanja i društvene teme, njegov će rad imati svoj integritet koji, vjerujem, neće 'potkopati' vrijeme." (Branka Stipančić