"Jedino zdravlje nam je bolest" zapisao je Arsenu iznimno dragi, bliski Tin Ujevi?, a ako to i nije apsolutna istina taj paradoks dobro relacionira i relativizira na? odnos prema prvim i posljednjim stvarima postojanja. Kontrasti i aporije doista su odavno privla?ili Dedi?a kao pisca, a razmi?ljanje u krevetu prije operacije moralo je do paroksizma razviti sklonost za govor krajnosti, za osje?anje suprotnosti ?to se istodobno privla?e i potiru.
Ako je i bilo o?ekivano da se u dramati?noj amplitudi izmjenjuju nada i bezna?e, da oja?a svijest o neizbje?nosti dodirivanja po?etka i kraja, u Dedi?evoj febrilnoj imaginaciji na poseban su se na?in jo? stopili visina s ponorom, svjetlost s mrakom, igra sa smr?u. Dapa?e, svoj polemi?ki dijalog nastavljaju jo? i istok i zapad, vino i voda, mladost i starost.
"Jedino zdravlje nam je bolest" zapisao je Arsenu iznimno dragi, bliski Tin Ujevi?, a ako to i nije apsolutna istina taj paradoks dobro relacionira i relativizira na? odnos prema prvim i posljednjim stvarima postojanja. Kontrasti i aporije doista su odavno privla?ili Dedi?a kao pisca, a razmi?ljanje u krevetu prije operacije moralo je do paroksizma razviti sklonost za govor krajnosti, za osje?anje suprotnosti ?to se istodobno privla?e i potiru.
Ako je i bilo o?ekivano da se u dramati?noj amplitudi izmjenjuju nada i bezna?e, da oja?a svijest o neizbje?nosti dodirivanja po?etka i kraja, u Dedi?evoj febrilnoj imaginaciji na poseban su se na?in jo? stopili visina s ponorom, svjetlost s mrakom, igra sa smr?u. Dapa?e, svoj polemi?ki dijalog nastavljaju jo? i istok i zapad, vino i voda, mladost i starost.